Moja priča kreće ovako:
Uopće nisam sportski tip niti sam ikad bila, a vježbanje u zatvorenom prostoru pogotovo mi nije nikad bilo privlačno. Moj najveći doseg bio je trčanje s prijateljicom, ali jako, jako davno.
Prijateljica me nagovarala u nekoliko navrata da dođem s njom da pogledam i da probam vježbati jer je njoj to super. Uporno sam ju odbijala, govoreći da nemam vremena i da se na poslu dosta nahodam, nastojim i „navježbam“. S vremena na vrijeme bila je toliko dosadna da sam u jednom trenutku, nedugo nakon proslave mog 40. rođendana, popustila samo da je se riješim.
U teretanu sam krenula u 9. mjesecu. U 10. mjesecu je već slijedila pauza zbog preseljenja teretane na kat centra. Mislila sam da ću odustati, ali ipak sam se vratila čim su ponovo krenuli s radom. Upoznala sam neke ljude čije priče su me potaknule da nastavim.
Nakon 9 mjeseci vježbanja, uz program koji mi je tada Igor pisao, konačno su se vidjeli i rezultati. Osim što sam izgubila te 2 kg, koje su mi stalno smetale, počele su se nazirati i druge promjene: prestalo me boljeti u donjem dijelu leđa i sav fizički napor na poslu više me nije činio umornom. U početku uz pomoć Igora, a zadnjih godinu dana i Dejana, promijenila sam već nekoliko vrsta vježbi prilagođenih mojim željama i mogućnostima.
Sada, nakon skoro 4 godine, više i ne mogu zamisliti život bez vježbanja. Znam da činim nešto dobro za sebe, za svoje zdravlje i osjećam se dobro zbog toga. Nekad se zbog poslovnih i obiteljskih obaveza dogodi da me nema i 10-tak dana, ali čim se ukaže slobodan trenutak, eto mene. To je nešto moje, mojih 5 minuta.
Ono što me također veseli je cijela ekipa u teretani koja je uvijek pozitivna i susretljiva. Tamo se dobro i ugodno osjećam zbog odlične, moglo bi se reći čak i obiteljske atmosfere za koju je zadužena naša mama Zlatka. Posebno mi je draga i ova mlada ekipa! Svi su jako pristojni, nasmijani, ništa im nije teško te su uvijek spremni odgovoriti na sva moja pitanja bez obzira na trenutne obaveze. Svi me uvijek dočekaju nasmijani, veseli i tamo se osjećam kao doma.
Eto, nadam se da će i moja priča nekome biti inspiracija.
Lijepi pozdrav,
Ružica